Jeffrey Sachs: Dekolonizirana alternativa Trumpovom mirovnom planu za Gazu

Predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump predstavio je mirovni plan za Gazu u 20 točaka, koji sadrži neke konstruktivne prijedloge o taocima, humanitarnoj pomoći i obnovi. Ipak, plan je opterećen nepogrešivo kolonijalnim pristupom: Gazu bi nadgledao sam Trump, dok bi bivši britanski premijer Tony Blair i drugi strani dužnosnici djelovali kao povjerenici palestinske uprave, a palestinska državnost bila bi odgođena na neodređeno vrijeme, pišuJeffrey Sachs i Sybil Fares.

Ovakva logika nije nova. Ona ponavlja stoljetni anglo-američki pristup Palestini, koji počinje Versailleskim ugovorom iz 1919. – kada je Ujedinjeno Kraljevstvo dobilo mandat nad Palestinom – i nastavlja se kroz američke intervencije u regiji nakon 1945.

Dekolonizirana alternativa

Pravi mirovni plan mora ukloniti taj kolonijalni okvir i vratiti palestinski suverenitet stavljanjem naglaska na ključno pitanje: državnost Palestine. Takav plan mora jasno odrediti da Palestinska uprava (PA) preuzima vlast od samog početka, da gospodarsko planiranje ostaje isključivo u palestinskim rukama, bez vanjskih „upravitelja“, te da se postavi jasan i kratak vremenski okvir za izraelsko povlačenje i potpunu palestinsku suverenost do početka 2026. godine, dodaju autori.

Slijedi dekolonizirana verzija plana – koja zadržava praktične elemente Trumpovog prijedloga, ali uklanja kolonijalni ton i strukturu. Palestince stavlja u središte upravljanja i obnove te se u potpunosti usklađuje s međunarodnim pravom, uključujući presudu Međunarodnog suda pravde iz 2024., rezoluciju Opće skupštine UN-a i priznanje Palestine od strane 157 država svijeta.

Revidirani plan u 20 točaka: Trumpov plan bez kolonijalnih okova

1. Palestina i Izrael bit će zemlje bez terorizma koje ne predstavljaju prijetnju susjedima.
   
2. Palestina će se obnoviti za dobrobit samih Palestinaca, koji su pretrpjeli dovoljno.
   
3. Ako obje strane prihvate prijedlog, rat odmah prestaje, a izraelske se snage povlače na dogovorenu liniju radi razmjene talaca.
   
4. Unutar 72 sata od javnog prihvaćanja sporazuma, svi taoci – živi i mrtvi – bit će vraćeni.
   
5. Nakon povratka talaca, Izrael oslobađa doživotne zatvorenike i Palestince uhićene nakon 7. listopada 2023.
   

2. Članovi Hamasa koji se obvežu na mirnu koegzistenciju i predaju oružja dobit će amnestiju; oni koji žele napustiti Gazu imat će siguran prolaz.
   
3. Po prihvaćanju sporazuma, humanitarna pomoć ulazi u Gazu bez odgode – uključujući obnovu infrastrukture, bolnica, pekarnica i uklanjanje ruševina.
   
4. Distribucija pomoći odvijat će se putem UN-a, Crvenog polumjeseca i drugih neutralnih međunarodnih institucija. Otvaranje prijelaza Rafah u oba smjera bit će regulirano prema dogovoru iz siječnja 2025.
   
5. Palestinom, uključujući Gazu, upravlja Palestinska uprava. Međunarodni savjetnici mogu pomagati, ali suverenitet ostaje isključivo palestinski.
   
6. PA, uz pomoć arapskih stručnjaka, izrađuje plan obnove i razvoja. Vanjski prijedlozi razmatraju se isključivo po odluci Palestinaca.
   
7. Palestinci mogu osnovati posebnu gospodarsku zonu s vlastitim tarifama i pristupnim stopama dogovorenima s partnerskim državama.
   
8. Nitko neće biti prisiljen napustiti palestinski teritorij; svi imaju pravo na slobodan odlazak i povratak.
   
9. Hamas i druge frakcije neće imati ulogu u vlasti; njihova će se vojna i teroristička infrastruktura ukloniti pod nadzorom neovisnih promatrača.
   
10. Regionalni partneri jamčit će da Hamas i druge skupine poštuju uvjete, osiguravajući da Gaza ne predstavlja prijetnju.
    
11. Međunarodne stabilizacijske snage (ISF) rasporedit će se 1. studenoga 2025., po pozivu Palestine, kako bi podržale i obučile palestinske sigurnosne snage uz suradnju Egipta i Jordana.
    
12. Izrael se neće okupirati niti anektirati Gazu ni Zapadnu obalu. Povlačenje izraelskih snaga mora završiti do 31. prosinca 2025.
    
13. Ako Hamas odbije prijedlog, obnova i pomoć nastavljaju se na područjima pod nadzorom PA i ISF-a.
    
14. Pokrenut će se međureligijski dijalog za promicanje tolerancije i suživota između Palestinaca i Izraelaca.
    
15. Država Palestina preuzima punu suverenost 1. siječnja 2026., u skladu s rezolucijom UN-a i mišljenjem Međunarodnog suda pravde.
    
16. SAD će odmah priznati suverenu Državu Palestinu, s trajnim članstvom u UN-u, koja će živjeti u miru uz Državu Izrael.
    

Ključne razlike u odnosu na Trumpov izvorni plan

🔹 Palestinska državnost i suverenitet:
Trumpov plan odgađao je državnost na neodređeno vrijeme, uz uvjetne reforme i vanjsko odobrenje.
Revidirani plan postavlja fiksne rokove: Izrael se povlači do studeni 2025., a Palestina postaje suverena do siječnja 2026.

🔹 Uklanjanje kolonijalnog nadzora:
Trumpov prijedlog predviđao je „Vijeće za mir“ kojim bi osobno predsjedao Trump, uz Blaira kao ključnog člana.
Novi plan to ukida – Palestinci vladaju sami od prvog dana.

🔹 Ekonomska suverenost:
Umjesto „Trumpovog gospodarskog plana“, dekolonizirani prijedlog daje potpunu kontrolu Palestincima, uz savjetovanje s arapskim stručnjacima.

🔹 Kraj anglo-američkog tutorstva:
Trumpov plan postavljao je SAD (uz potporu Ujedinjenog Kraljevstva) kao jamca palestinske budućnosti.
Novi plan prekida taj model i vraća vodstvo Palestincima i arapskom svijetu.

Već više od stoljeća Palestinci su podložni vanjskoj kontroli: od britanskog mandata, preko američke dominacije i izraelske okupacije, do periodičnih planova „povjereništva“.
Od Balfourove deklaracije do Versaillesa, Osla i Trumpovog „Vijeća za mir“, Palestinci nikada nisu bili tretirani kao suvereni akteri.

Ovaj plan to ispravlja, priznajući da su Palestinci narod s velikim talentima i obrazovanim stručnjacima, kojima nije potrebna tutorstva, nego suverenitet.

Pravi mirovni plan mora biti u skladu s međunarodnim pravom i voljom svjetske zajednice koja podržava rješenje dviju država.
Sada je trenutak za iskrenost, odlučnost i moralnu jasnoću – jer samo konkretni koraci prema palestinskoj državnosti mogu donijeti trajan mir, zaključuju Sachs i Fares.